Magdala

Zubovići

2009-08-22T16:16:00.023+02:00

I ove godine ljetne praznike provela sam u Zubovićima na otoku Pagu.
Naravno da sam neke trenutke zabilježila i fotografijom,
pa sam ih odlučila podijeliti s vama.

Šibenik - jezgra

2009-08-21T18:22:00.013+02:00

Ove fotografije slikala sam na školskom izletu u svibnju,
nažalost bilo je oblačno i kišovito pa sam
sliknula sam ovih nekoliko slika. Nadam se da će me drugi puta vrijeme poslužiti
pa ću moći napraviti više slika.

Ne govori da me znaš

2009-06-29T21:17:00.003+02:00

Da ne zaboravimo Bojanovu pjesmu podsjetimo je se uz ovaj video:

Bojan Jambrošić u GOC-u - KAKO JE BILO?

2009-06-29T20:41:00.007+02:00

U subotu sam bila na koncertu Bojana Jambrošića u dvorani graditeljske škole u Čakovcu. Bilo je stvarno super, dobra atmosera puno ljudi i baš smo uživali. Gostovali su i Zoki, Carla, Nikolina, Tomislav,Iva i Leo. Ujutro tog istog dana Bojan je dijelio autograme u centru grada gdje je isto bilo puno ljudi. Na koncertu sam bila u drugom redu,a da sam stigla samo par minuta prije vjerojatno bih bila u prvom redu. Iako je bilo super bilo je puno ljudi koji su mi pošteno zgazili noge, ali nema veze jer je bilo super. Snimku od GOC - a nisam mogla skinuti, ali evo jedne starije:

Zagreb

2009-06-22T14:14:00.005+02:00

Prekjučer smo mama i ja odvezle sestru u Zagreb odakle je ona nastavila svoj put na more, ja nažalost još ne mogu jer čekam upise, ali smo mama i ja napravile mali izlet po Zagrebu koji je loše započeo zbog obilne kiše koja je padala. Otišle smo se skloniti u jedan fast food restoran gdje smo se usput i najele, ali restoran nema ni capucchino ni čaj. Kad je kiša prestala otišle smo u katedralu. Katedrala me se toliko dojmila da najrađe nikad ne bih otišla. Poslije smo obišle i one crkve što se nalaze oko katedrale, a onda smo otišle na kamenita vrata i trg Sv. Marka pa smo se spustile uspinjačom. Polako smo krenule prema željezničkom kolodvoru, ali smo usput svratile u knjižaru i u Importane. Definitivno me se najviše dojmila katedrala jer je stvarno predivna i prelijepa. Ali i u vožnji vlakom mogu se vidjeti predivni krajolici jer vlak prolazi kroz prirodu više nego auti i autobusi. Doma sam se vratila izmučena i umorna ali vrijedilo je.

Lijepa li si

2009-06-18T21:48:00.006+02:00

Druga pjesma za našu pripremu za koncert je "Lijepa li si", ali nemamo više puno vremena jer je koncert prebačen za sutra.

Prijatelji

2009-06-17T20:25:00.005+02:00

Pošto se bliži Thompsonov koncert u Zasadbregu, moramo se pripremiti u ovih nekoliko dana što nam je preostalo do koncerta. Počet ćemo sa pjesmom "Prijatelji".

Ponesi me

2009-06-14T22:09:00.010+02:00

Ova pjesma je bila na Dori 2005., a otpjevala ju je Ivana Radovniković. Prije sam je se sjetila i našla na youtube - u. Pjesma ja stvarno super, kao da vas vodi u neku zemlju snova. Poslušajte, toplo preporučam.

Slapovi krke

2009-06-10T20:13:00.022+02:00

Prošli ponedjeljak bila sam na školskom izletu na Slapove krke. Iako je padala kiša bilo je predivno, a kako bi samo bilo da je bilo sunčano. Ako se nađete u prilici preporučam da navratite, a sad evo nekoliko slika pa uživajte.

Moj razred

2009-06-10T12:06:00.007+02:00

Ovaj sastavak napisala je moja sestra za kraj školske godine;

Moj razred

U ove četiri godine kroz sve svađe i veselja, nismo naučili samo množiti i djeliti, pisati i računati već smo naučili kako voljeti i pomagati, naučili smo kako biti prijatelji, a u svemu tome pomogla nam je naša učiteljica, Marjana Modrić. Kroz ove četiri godine otkrili smo mnoge talentirane učenike u sportu, matematici, slikarstvu i pisanju pjesama. Ali evo ga našem druženju sa učiteljicom je kraj. Ova naša mala obitelj izgubit će dva člana kao što nekeveć i jesmo izgubili. A neke koje smo već sretno primili otići će. Ali mi ćemo i dalje biti prijatelji i uvijek si pomagati u svemu!

Naslikaj pismo prijatelju

2009-06-09T21:17:00.009+02:00

8.6.2009. zajedno sa likovnom grupom, uz pratnju pedagoginje i učiteljice iz likovnog gostovala sam u centru za kulturu "Trešnjevka" gdje su bili izloženi naši radovi. Pošto smo u Zagreb stigli već oko dvanaest sati, pomogli smo pri postavljanju izložbe, a nakon toga otišli smo u pizzeriju "Purger" na pizzu. To je navodno najstarija pizzerija u Zagrebu. Poslije ručka prošetali smo ulicom u blizini centra za kulturu i obišli dva-tri dućana. Čekajući prijevoz do Jaruna opustili smo se u obližnjem parku. Na našu sreću bilo je lijepo vrijeme pa smo na terasi jednog kafića,uživajući u pogledu na Jarun i uz blagi povjetarac uživali u sladoledu. Kad nam je to dosadilo otišli smo u jedan park gdje smo se družili i slušali glazbu. Približilo se sedam sati i morali smo se vratiti u centar za kulturu na Trešnjevci na otvorenje izložbe. Na otvorenju smo ostali nekih pola sata, slikali ze za uspomenu i polako pripremili za povratak. Dan je uz zabavu i dobro društvo prošao brzo. Vratili smo se oko pola devet s lijepim uspomenama i doživljajima.

Zeleno i plavo srce Hrvatske

2009-06-05T13:17:00.004+02:00

Na natjecanju zeleno i plavo srce Hrvatske osvojila sam drugo mjesto u županiji sa ovim radom;

Šetnja s majkom

2009-06-05T12:42:00.004+02:00

Ovu pjesmu napisala je moja sestra našoj mami za majčin dan;

Šetnja s majkom

Krenule smo, same po putu kraj ceste. Nisam ni shvaćala koliko je automobila prošlo kraj nas, samo sam se drzala za maminu ruku. Promatrala sam taj predivan smiješak na njenom licu. Počela je kiša. Snažno me držala za ruku kako bi sigurno došla kući. Htjela sam taj događaj ponoviti sto, pedeset čak i tisuću puta. Drugi sam dan opet krenula u šetnju sa prijateljicama ali to nije nije bilo lijepo kao šetnja s majkom, jer je šetnja s majkom puna dobrote i ljubavi!

Zvono

2009-05-31T19:41:00.005+02:00

Sljedeću priču napisala je moja sestra;

Zvono

Bilo je to jednog kišnog dana. Gledala sam televiziju. I zvono je zazvonilo, došla sam do vratiju i upitala;"Tko je?"Čula sam neki glas koji je nešto govorio ali na žalost ja sam čula samo slovo "P" i pomislila;"Možda je "P" kao provalnik", nisam otvarala vrata. Vratila sam se gledati televiziju ali zvono je opet zazvonilo.Došla sam do ulaznih vratiju i čula glas koji govori;"Dobili ste...", očekivala sam neki novac. Ali nisam čula tu zadnju riječ pa sam pomislila da otvorim možda sam dobila neki novac ma otvorit ću. Ne možda me provalnik želi prevariti neću otvoriti. Tiho i uplašeno sam upitala;"Tko je?"Opet se čulo samo slovo "P".Otvorila sam vrata i razmišljala;"Mom je životu kraj, provalnik će me ubiti", otvorila sam oči i ogledala poštara koji mi je rekao da sam dobila čestitku od prijateljice za Uskrs. Zahvalila sam mu i otišla gledati televiziju.

Zeleno i plavo srce Hrvatske

2009-05-29T20:53:00.003+02:00

Ovo je moj rad koji je poslan na natjecanje za zeleno i plavo srce Hrvatske:

Svađa

2009-05-24T20:24:00.004+02:00

Ovu pjesmu napisala je moja sestra;

Svađa

U svađi sudjeluje svatko,
nekad čak i Vlatko.

Svatko u svađi nešto pravi,
naprimjer svoju šaku stavi.

Pa se uključi mnogo gora,
malo mora,
dvije duge,
pa evo ti samo tuge.

Onda netko iz nečega nešto izvuče,
da prekine svađu tako da guče.

Možda je htio usrećiti vas!?

2009-05-20T21:15:00.002+02:00

Ovo je lijepa priča o tome kako nije uvijek sve tako loše kao se čini i da se uvijek može učiniti nešto da usrećimo druge ( preuzeto sa:www.katolici.org ):

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog
izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na
odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama
vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje
male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite
prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu glazbu, on ju
je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i
pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet. Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da
je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se
podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.

VILA

2009-05-14T22:16:00.009+02:00

NA OBLAKU MOĆI
U TIŠINI NOĆI

NA OBALI MORSKOJ
U RUCI DVORSKOJ

NA PROPLANKU ŠUME
U OČIMA PUME

NA PIJESKU VRUĆINE
U HLADU PEĆINE

SVAGDJE SE ČUJE
SVAGDJE SE VIDI
SVAGDJE OSJETI

MIRIS TE VILE
U TRAGU SVILE

U MIRISU NOĆI
NA PROPLANKU MOĆI

PASTIR IVAN

2009-05-14T21:53:00.001+02:00

PASTIR IVAN ZVAO JE OVCE
DA IH PITA ŽELE LI NOVCE

ONE NISU HTJELE DOĆI
PASTIR IVAN POŠO JE KUĆI

KAD SE JE VRATIL ZA DVIJE TRI URE
ONE SU LOVILE MALENE PURE

PASTIR IVAN SAM KO PALE
POČEO IH ZVATI MALE, MALE, MALE

ONE TAD KRENU PREMA NJEMU
MEKEČUĆI PJESMU ZA NOVU KREMU

Čarobna šuma

2009-05-12T20:57:00.013+02:00

U ŠUMI TOJ KRASNOJ
PREKRASNOJ JASNOJ
PREKRASNIH PTICA ČUO SE PJEV

PJEVALE ONE PJESMU SU STARU
PJESMU O SUNCU MORU I SKLADU

ČULA TAD NJIH JE LUKAVA LIJA
I PUNA SREĆE POSKOČILA

SRETNA JE BILA ZBOG PREKRASNA PJEVA
OD SREĆE MNOGE I SAMA ZAPJEVA

PROPJEVA TADA I OPASNI MEDO
A ZEČIĆ GA MALI ZAČUĐENO GLEDO

VESELI JELEN PLESATI STAO
MALI GA VUČIĆ POGLEDAO

USKORO ONDJE CIJELA JE ŠUMA
OSTALA DOMA SAMO JE PUMA

Moji radovi

2009-05-12T17:46:00.003+02:00

Ovo vam je moj rad koji je bio na županijskom natjecanju. Tema je bila nadrealizam:

Čarobna šuma

Bliži se kraj osnovnoj školi

2009-05-07T16:02:00.012+02:00

Sada na kraju osmog razreda dobili smo zadatak napisati sastavak za oproštaj pod naslovom "Opraštamo se". Evo kako sam to ja napravila:

Opraštamo se

Jedna od najvažnijih avantura mog života započela je upisom u osnovnu školu. Nažalost nije počela najbolje. Kad sam s mamom došla na upise prvo što sam čula bila je vika učiteljice iz učionice. To me uplašilo i srušilo sve moje snove o tome kako je škola ustvari lijepa. Nasreću dobila sam dobru razrednicu koja mi je uspjela vratiti snove već na prvi dan škole. U tome su joj pomogli i moji prijatelji iz vrtića s kojima sam sad išla u razred. Oni su mi pomogli i da nađem nove prijatelje. Na početku smo se zajedno samo veselili. Škola je bila jednostavna i zabavna, a i poslije škole našli bi se na igralištu i zajedno igrali. No s vremenom škola je bila sve teža i imali smo sve manje vremena za igru. Ali i učenje smo znali pretvoriti u zabavu. Našlo bi se nas dvije - tri i zajedno bi učile kroz igru. Napravile bi papiriće s pitanjima i stavile ih u šešir. Svatko bi uzeo jedan papir i odgovorio na pitanje. Nekad bi se igrali škole. Napravili bi imenik i organizirali nastavu.
Naravno da je došlo i do svađa. Do onih manjih, ali i većih. Saslušali bi obje strane priče i pokušali ih pomiriti. Kad bi netko bio tužan uvijek smo ga saslušali i pokušali ga utješiti. Isto tako bili smo zajedno i u sreći. Kad bi se nekom nešto lijepo dogodilo ili bi nešto postigao veselili smo se s njime.
Bilo je i ljubomore, ali mislim da nije vrijedna spomena.
Dosta učenika nas je napustilo, ali došli su drugi koji su nam olakšali njihov odlazak. Sada ćemo zajedno s njima završiti ovu avanturu spremni za nove izazove.

Mala Ivona

2009-05-05T20:53:00.007+02:00

Taj dan kad sam mirno i ležerno šetala kući od škole razmišljajući o moru nisam se ni nadala stravi koja je uslijedila. Jedan visoki, smeđi, dugonogi, strašni pas usmjerio je svoj pogled prema meni. Srce mi je počelo kucati tako brzo kao da je upravo ugledalo polarnog medvjeda. Počela sam drhtati od straha i uhvatila me takva slabost da sam se skoro srušila na pod. Možda vam je smiješno što se tako bojim jednog psa ali sigurno vam nebi bilo da znate da je to bio pekinezer.Bio je samo 30 metara od mene. Kad je osjetio moj strah umjesto da me ostavi na miru oštro me pogledao pokazao svoje velike oštre zube i zadržao se u toj pozi punih 5 sekundi. Meni se to činilo kao vječnost. Odjednom je počeo trčati prema meni i to munjevitom brzinom od 5 kilometara na sat. Počela sam vrištati i izbezumljeno trčati oko svoje osi. U posljednjem trenutku kad mi se približio i bio samo dvadesetak metara od mene spasila me Mala Ivona. Hrabro je otjerala psa koji je počeo cviliti od straha samo kad ju je ugledao i odvela me kući. Skuhala mi je čaj i posjela pred televiziju i da bi me potpuno smirila stavila mi je moj omiljeni crtić Jagodicu Bobicu tako da sam se ja umirila i zaspala sa smješkom na licu. Što bih ja bez Male Ivone. Da je nije bilo onaj pekinezer najvjerovatnije bi me dohvatio.

Ribar Gorkić

2009-05-04T19:50:00.003+02:00

Bilo je to jednom prošle godine kad sam odlučila promatrati ribara Gorkića. Svako jutro već u zoru čekala sam ga kod njegova čamca. Nekad bih ga čekala na pristaništu koje je on izgradio samo za svoj čamac, a nekad bih otišla sa njim.Obično nije uhvatio ništa, ali kad bih ja išla s njime uhvatio bi pokojeg morskog krastavca i malo trave - uglavnom "salatu". Ja bih naravno uhvatila dvije tri orade od kile i pokoju tunu. Nekad je s nama išla i moja sestra koja bi uhvatila sabljarku koja bi joj redovito potrgala njenu ručno napravljenu ljetnu haljinicu. Ponekad kad bi nam dosadilo ribariti ribar Gorkić bi uključio motore i mi bi plovili nebom - do mjeseca i natrag. Moju sestru je onda bilo strah tako da smo morali ponijeti puno bombona kako bi se ona smirila. Jednog dana kad smo tako ribar Gorkić i ja ribarili i dok sam ja po običaju izvlačila ribu čula sam veliki prasak. Pogledala sam iza i vidjela da je ribar Gorkić završio u moru. Rekao je da ga je povukla velika neidentificirana riba. Naravno da mu nisam vjerovala. Ali odjednom ga je nešto strašno brzo povuklo prema obali. Uklučila sam motore i pojurila za njima. Kad ga je ta "velika" riba dovukla na obalu shvatili smo da je to bila svima dobro poznata Kung Fu Super Mačka. Dok sam se ja smijala ribaru Gorkiću on je skoro zaplakao od tuge što to nije bila riba. Da ribar Gorkić nebi ostao tužan Kung Fu Super Mačka mu je donijela sladoled koji je on s radošću pojeo. Na kraju smo se oprostili s Kung Fu Super Mačkom i otišli natrag na pučinu. Kung Fu Super Mačka je rekla da ide na odmor u Bermudski trokut. Mi smo joj zaželjeli sretan put i bacili mreže. Sljedeće jutro kad sam se probudila ispričala sam tati Gorkiću što sam sanjala.

Životne upute

2009-05-03T11:05:00.005+02:00

Ana je bila kršćanka koja je redovito odlazila na nedjeljnu misu, ali preko tjedna gotovo bi zaboravila da je kršćanka. Govorila je: "Da bi mi Isus davao upute govorio mi što moram činiti živjela bi uzorniji kršćanski primjer."
Jednog dana kad je ustala Isus joj je rekao neka se lijepo polako umije popije kavu i ode na posao. Kad se vratila s posla rekao joj je: "Sada si se umorila na poslu pa malo gledaj televiziju da se opustiš." Kad joj je dosadilo gledanje televizije rekao joj je da bi mogla pozvati prijatelje da izađu u kino da se malo zabave. Vani se zabavila s prijateljima i nije se vratila do kasno. A kad se vratila Isus joj je rekao da je sad već sigurno umorna i neka ide spavati.
Ujutro kad se probudila rekla je Isusu neka joj kaže što da radi i potužila se zašto joj do sada nije ništa govorio. Rekao joj je: "Cijeli ti život nešto govorim ali ti me ne slušaš. Ako za primjer uzmemo jučer kad sam te kao kolegica s posla zamoli da mi pomogneš - rekla si mi da nemaš vremena i otišla na kavu. Kad si se vraćala s posla sam te u liku prosjaka zamoli dvije tri kune rekla si da nemaš i otišla u dućan po nove cipele. Kad si s prijateljima išla u kino sam te u odijelu svećenika pozvao da me posjetiš u mojoj kući, u crkvi ti si samo odmahnula rukom. Isto tako ti svake nedjelje govorim putem evanđelja, ali ti ni tada nisi prepoznala moj glas."
Ana se dobro zamislila nad Isusovim riječima i od tada prepoznaje njegov glas u svim svojim bližnjima.

Plivanjem do svjetlosti

2009-04-25T18:43:00.002+02:00

Jučer sam sa nekim svojim prijateljima sudjelovala u humanitarnoj akciji Plivanjem do svjetlosti, koja se održala na čakovečkim gradskim bazenima. Došli smo oko osam sati i dva i pol sata smo bili u redu i čekali da nas puste u bazen. Došli bi vjerojatno i prije da se nisu svi gurali. Kako smo na red došli tek oko pola jedanaest, već smo bili umorni od stajanja i čekanja tako da nismo mogli ni brzo plivati. Plivali smo oko sat vremena i ja sam preplivala samo 1450 m,a moja sestra koje je prije došla na red 1050 m. U jednoj traci bilo 6-8 ljudi tako da je bila gužva i nije bilo najjednostavnije plivati. Na kraju smo svi dobili zahvalnicu za sudjelovanje, a na ulazu majcu i kapu za plivanje. Usprkos po meni lošoj organizaciji važna je namjera.

Cesta života

2009-04-23T13:09:00.006+02:00

Cestom života hodala su dva čovjeka. Jedan se zvao Darko, a drugi Marko. Darka su na njegovom putu stalno stajale prljavštine koje je uvijek morao maknuti s puta. Nad njegovom stazom uvijek je bilo oblačno i kišovito. Dok je kod Marka put bio savršeno čist vrijeme nad njegovom stazom bilo je sunčano uz pjev ptica, a na putu bi mu se često našao koji novčić. Nakon nekog vremena ih je skupio dosta da si kupi novi auto, dok je Darko i dalje čistio prljavštinu sa svog puta. Marko je sa svojim autom gazio sve koji su mu se našli na putu dok je Darko i dalje strpljivo čistio svoj put. Nakon nekog vremena Marko je skupio dovoljno i kupio si novi avion. Više nije hodao po svojem putu nego ga je nadlijetao i više nije imao susreta sa ljudima na svojem putu. Kad su ostarili Darko je iako pogrbljen od čišćenja puta imao puno prijatelja i obitelji koji su mu tijekom života pomogli u čišćenju njegove staze te je umro sa smješkom na licu. A Marko je bio sam i pogrbljen od stalnog podizanja novčića s poda,a svoje bogatstvo nije imao kome ostaviti.Umro je sam u tjeskobi.

Caska

2009-04-21T14:32:00.005+02:00

Evo nešto malo o moru:
Ovo je lokalna legenda o jednom selu na otoku Pagu.

Bile su dvije sestre. Jedna je bila bogata i ohola, a druga siromašna i dobra.
Živjele su u selu u kojem su svi bili bogati i oholi.
Siromašna sestra radila je kao sluškinja kod bogate i od brašna što bi joj
ostalo na pregači svojoj djeci ispekla bi kruh. Njezina djeca bila su zdrava dok su djeca
bogate sestre bila mršava i bolesna. Kad je bogata sestra saznala da su djeca siromašne sestre zdrava zabranila joj je da nosi doma brašno koje joj ostane na pregači. Taj dan kod siromašne sestre je došao anđeo i rekao joj: "Uzmi dičicu i biži na Jurjevu glavicu!". Ali ona je prvo otišla po svoju sestru pa nije uspjela pobjeći od poplave kojom je Bog odlučio kazniti zle stanovnike Caske. Spasio se samo jedan starac koji je u to vrijeme bio na uzvisini

Ljubav

2009-04-21T13:07:00.004+02:00

Ovu pjesmu napisala sam na početku drugog razreda i bila je objavljena u školskom časopisu:

Ljubav

Bila jednom jedna
olovka u školskoj torbi.
Zaljubila se u bilježnicu.
Grozno je pisala. Bilježnica
se naljutila. Rekla je da joj ne
može biti cura ako će tako
ružno pisati. I olovka je počela
ljepše pisati.Pa su se vjenčali.

Pjesmice

2009-04-20T15:22:00.005+02:00

Sljedećih dana objavljivat ću pjesmice koje sam ja pisala u drugom i trećem razredu. Evo prve:

Golub

Išo golub preko brijega
Nađe livadu punu cvijeća
Skoči na to, pa to nesta.

Vjenčanje dvaju zeca

Na vjenčanje dvaju zeca
Okupila se cijela šuma
Neki su od sreće
Čak i zaplakali
Kad su mladence
Na šumskom oltaru vidjeli

Kao Marija

2009-04-19T11:26:00.003+02:00

Da ne bi samo čitali malo se opustite uz duhovnu glazbu.

Dragi prijatelju

2009-04-19T10:32:00.003+02:00

Već sam rekla da volim čitati duhovna štiva, a ovo pismo jedno je od onih koji mi se stvarno sviđaju i koje kao da šalje poruku ( preuzeto sa katolici.org ):
Morao sam ti napisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš uskoro poželjeti da i samnom tako šetaš. Naslikao sam zalazak sunca za završetak tvoga dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam. Nisi zvao. Ipak, ja te i dalje volim. Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam, tako sam te želio dodirnuti. Spustio sam mjesečinu do tvog lica. Rasula se po tvojim obrazima kao tisuće bisera. Pored svega, nisi mislio na mene, a ja sam te tako želio utješiti. Slijedećeg jutra raspršio sam briljantan izlazak sunca u veličanstveno jutro-za tebe. Ali, ti si se probudio kasno, a zatim žurio za svojim obvezama, nisi ni primjetio. Moje nebo postalo je oblačno, a moje suze bile su kiša. Volim te, o, kad bi me samo saslušao. Zaista te volim. Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi ti mogle pjevati. Oduševio sam te sunčevim zracima i parfemom prirodnog mirisa. Moja ljubav prema tebi je dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što je potrebno tvome srcu. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo i koliko se brinem. Moj Otac te također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se brine, također. Očevi su jednostavno takvi. Molim te, javi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću čekati - jer te volim.
Tvoj prijatelj Isus.

Kad bi bilo po mom

2009-04-18T10:39:00.005+02:00

Razred moje sestre dobio je zadatak da napišu duhovitu i nerealnu priču. Evo kako je to učinila moja sestra:
Jednog dana sam zaspala. Sanjala sam čudan san, u školu sam morala ići svaki dan, morala sam učiti, pisati zadaću i pomagati mami.Kad sam se u 17.31 probudila odmah sam otišla u vinograd brati kruške i jabuke. Nakon toga smo Francek, ja i neki učitelji školsku dvoranu pretvorili u disco. Ravnatelj je bio sretan što smo mi sve sredili da on ne mora zvati dizajnere i graditelje.U školu su nam došli novinari jer smo mi najbolja škola. Dajemo jako dobar primjer djeci jer su sve ostale škole kao ona u mom snu.Oh, već je 19.00 sati moram ići spavati. Probudit ću se u 01.00 sat onda će sjati sunce. Tada ćemo Đurđica, Petonožni Francek i ja tražiti otkopano blago. Znamo da je ispod banke. Francek će sa svojim nogama dignuti banku, a ja ću uzeti škrinju u kojoj je blago. U škrinji će biti mnogo novaca. Njime ćemo platiti račune za stan. Pa niste valjda mislili da živim s roditeljima?!Naravno da ne, pa imam već pet godina! Nakon toga ću ići u disco. Od te glasne muzike dogodit će se nešto strašno. Probudit ćeš se i vidjeti da si to samo sanjala.Samo je jedno istina - ja spavam.

Thompsonov koncert

2009-04-17T13:10:00.002+02:00

Marko Perković Thompson pristao je održati koncert u Zasadbregu, koji će se održati 20.6.2009. s početkom u 21.00 h. Očekuje se velik odaziv kao i na svim njegovim koncertima. Ja planiram ići i mislim da ću se zabaviti kao što sam se zabavila na njegovim koncertima u Čakovcu(2007) i u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića(2008).

Protuletje v mojemu kraju

2009-04-17T11:20:00.003+02:00

Ovu priču napisala je moja mlađa sestra:
Gledim vun kroz blok i vidim leptireke šteri idu od cveta na cvet,
kak nekša deca štera se igraju.
Sunce mi blešči v oči kak nekši blistavi dragulji. Ljudi na licu neseju osmijehe. Cveti rasteju leno na travi.De got poslušaš sugde čuješ dječji smeh. De got bi pomirisal osjetil bi miris sreće i veselja. De got bi pogledal videl bi moje lepo Međimurje.

Ručak s Bogom

2009-04-16T22:30:00.001+02:00

Pošto volim čitati duhovna štiva često ih nalazim na internetu i u časopisima.Ovo je jedno koje bih htjela podijeliti s vama preuzeto sa katolici.org:

Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.

Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.

U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«

Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi!

Objeduj s Bogom!